Šibenik, najstariji samorodni hrvatski grad na Jadranu,
nalazi se u najzaštićenijoj prirodnoj luci, posred istočne
obale Jadranskog mora, prastarog mare Adriaticuma, na
ušću ljepotice Krke, na izvorima bogate hrvatske povijesti,
vjerojatno na mjestu gdje su neki od prvih doseljenih
Hrvata ugledali plavo more, ćudljivo i lijepo, koje ih
je vjekovima branilo i štitilo, hranilo i čuvalo.
Danas je Šibenik glavni je grad, kulturno-prosvjetno,
administrativno i gospodarsko središte Županije šibensko-kninske
koje broji 51 553 stanovnika ( 2001.).
Povijest
Šibenika
Šibenik se prvi put spominje 1066. god. u ispravi kralja
Petra Krešimira IV koji boravi u utvrđenom kaštelu Sv.
Mihovila. Venecijanci drže Šibenik 1116. - 24. god. i
1125. - 33. Ugarsko-hrvatski kralj Stjepan IV daje mu
autonomiju 1167. god. Nakon kraće bizantske vladavine
do 1180. god. gradom vladaju naizmjenice Ugarsko-hrvatski
kraljevi, Venecija, Bosanski kralj Stjepan Tvrtko i herceg
Hrvoje Vukčić Hrvatinić. Ponovno je pod vlašću Venecije
1412.-1797. god. od tada pa do 1918. osim razdoblja francuske
okupacije nalazi se, zajedno s ostalom Dalmacijom, pod
Austrijom. Na kraju prvog svjetskog rata okupirala ga
je Italija, ali je po odredbama Rapalskog ugovora 1920.
vraćen matici zemlji.
Šibenik je rodno mjesto humanista Josipa Šižgorića (142.0-1509.),
Antuna Vrančića (1504.-1573.) i Fausta Vrančića (1551.-1617.).
Prometna povezanost
Grad Šibenik ima izuzetno značajan prometni položaj, dobre veze omogućuju izravne
komunikacije. Okosnica je Jadranska turistička cesta s odvojcima do Drniša (33
km) i Knina (55 km) te dalje u unutrašnjost Hrvatske. Značajna je prometnica
i željeznička pruga koja
vodi prema Zagrebu i Splitu. Zračni se promet odvija
preko zračne luke "Split" u Kaštelima (45 km) i zračne luke Zemunik (50 km) od
Šibenika. |
|